Tamo gdje ljubav počinje...
22.10.2007., ponedjeljak
Život je more...
|
Vlada neko ''blue'' raspoloženje trenutno. U subotu mi baka umrla... Pa je to jedan od glavnih razloga, naravno... Tek me nekako sad naveća tuga za njom hvata, jer se sjetim činjenice da je više nikad neću vidjeti. Da kad dođem na selo, nje nema na onom istom mjestu za stolom... teško je to zamisliti... Nikad prije nisam osjetila što znači kad ti smrt odnese nekoga bliskoga...nikad to nisam doživjela. Ali sad shvaćam da je to nešto na što se nikad ne možeš dovoljno pripremiti. Ostavlja prazninu bez obzira na sve. Nisam baku ni viđala toliko često, ali opet... Ma, nećemo o tome sad. To je život. Tako treba biti. Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode. Nije mi srce plašljiva srna. Ja se ne bojim velike vode... Imam osjećaj kao da se sve više povlačim u sebe što se dosta stvari tiče. Ne znam što je to tako utjecalo na mene. Ali, kao da tražim neki svoj mir...razmišljam neprekidno.... Neko sjetno raspoloženje. Ali obično znam razlog tome, a sad sam tako zbunjena. Jer nemam kontrolu nad tim osjećajima i mislima. Ili to ili sam naglo sazrela. :) (da da....) Ali i ne zanimaju me toliko stvari koje su me prije zanimale, sve više tražim ''nešto''. (volila bi vam objasnit bolje što je to, ali .... ne znam ni sama :D) Dosta puta su mi pridruživali pridjev 'komplicirana'... Mislim da ću se složiti. :) Ali neka. Kad netko bude imao dovoljno strpljenja potrudit se oko mene i pretrpjeti sve moje hireve (a ima ih), znat ću da mu je stvarno stalo. I da je vrijedno truda i s moje strane.  E i još nešto. Zašto ne mogu birat tko da mi se sviđa?? A ne. Nego ja najsavršenijeg tipa lagano odjebajem bez razloga. A on je sladak ko bombon, dobar, tako se trudi oko mene, otvoren itd itd... Ali nešto mi užasno tu fali. Ono nešto što se ne može opisat. I nisam prije toliko vjerovala da ne možeš utjecat na to. Ono, bila sam mišljenja da se možeš pokušati potruditi oko neke veze, čak i ako u početku nije sve idilično, tj.ako nisi ludo zaljubljen. Ali ja to ne mogu. Možda ima onih kojima nije problem hodati s osobom koja im ne izaziva one trnce, s osobom na koju ne misle neprekidno, i ostalo. Ali mene odbija i ono kad je na prvi pogled sve tako idealno. Ne može to bit. Ja sam u potpunosti za nesavršenstvo. :) I nešto za vas. Objasnite mi pojam zaljubljenosti. Zanima me što pod tim podrazumijevate. Poljubac. :* Subota uveče, čaša vina i tvoja soba, svijeta kraj... vraćam se lud iz nekih daljina, u oči mi pogledaj... |
17.10.2007., srijeda
Igra bez granica...
|
Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane Evo me. Potakla me prija (ili bolje reći, njen dragi) na novi post. :) Sjetila sam se kako sam prije uživala pisati, i odlučila ponovo pokušati...tko zna, možda mi se opet vrati ta želja.  Nekako sam bezvoljna... Valjda malo i zbog Toše. Iako nisam bila ono neki teški fan ili slično... Ali tako mi je žao... Kao i svima vama, pretpostavljam... Netko tako dobar, iskren, baš ono da ti se uvuče pod kožu, nestane tako brzo...nekako nestvarno. Shvatiš kako je sve relativno. Jedan dan si tu, misliš o nekim svojim problemima, o ljubavi, školi, poslu, i sl.stvarima... To ti je zapravo centar svijeta. I ovakav tragičan događaj se dogodi da te podsjeti kako je život nepredvidiv. Možeš u trenu nestati s ovog svijeta. Nema te. Tek tako.... Ali dobro, mislim da je dovoljno već rečeno o tome pretužnom događaju... Nema smisla filozofirati o tome. Njega više nema i to je to. Svi smo tužni, ali to ga neće vratiti, nažalost.. Dakle, idemo dalje od tih tema. I eto, vratila sam se nakon duže stanke...i sad bih kao trebala reći sve nekakve novosti...? :] Nema ih baš... Ljubav (najčešće spominjana tema :D) je uvijek ista. Samo s drugim sudionicima :) Tako da to sad jednostavno nema smisla pisati. Samo pročitajte prethodne postove. :D Škola je ok. Nema tu neke filozofije. Ide neloše. (zasad :D) I da, bilo se na ekskurziji.... :))) Bilo je svega. Zabave, ludiranja, izlazaka, druženja (hihi), plesanja, opijanja, i nadasve fotografiranja :)) Tako da su dojmovi samo pozitivni. Jer one neke negativne sitnice zaboraviš kad dođeš doma. Jer ti toliko fali to ''tamo''. :) Uglavnom, iskustvo koje se ne bi smjelo propustiti. Nezaboravan dio mog ''školovanja''. :] I inače, moram priznati da mi je malo nedostajao ovaj dio mog svijeta. Malo se ispucati riječima, sve neke filozofije iznijeti tu, vama na vidjelo. (i na vašu žalost..hehe) Pomalo liječi dušu. :) Idem sad... Sportski život čeka....da, da.. Trčim, vježbam... Ma, fit-forma...što drugo reći? hehe...(kako ne...:D) Pozdrav i poljubac :* Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo? Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo... |
02.05.2007., srijeda
Thanks for the memories...
|
Isprike svima. Sramim se. Nije me bilo duže vrijeme, a razloga - nemam. *blush* Ma ono, imam, ali to su sve klišeji... ''nije mi se dalo''... Vidite, vodim jako buran, zanimljiv život, i jednostavno nemam vremena za ove obične stvari koje sam prije (dok nisam bila ovako popularna i tražena) radila...hahahaha... ma ne. Nije mi se dalo i točka. Sad ću se potrudit da mi se da. I to je to.  U Zagrebu je bilo super. Iako...ništa posebno.. i da, shvatila sam da toliko volim svoju Makarsku... nisam uopće bila toga ni svjesna... ma lijep je Zagreb, da. Velik, pun mogućnosti..bla bla...sve šta sam i prije znala...ali ovaj put sam baš shvatila da to ništa ne može zamijenit moje more, plažu, dalmatinski stil života...ne ne...oprostite vi svi purgeri, volim ja sve vas...ali Dalmacija? Nezamjenjivo... Inače, ljubav ide. Ako to u mene može ''ići''. :) Zasad je sve ok. Ali, poznavajući sebe...hm hm... :))) Ma dobro, to je manje važno. Treba uživati...iskoristiti trenutak, nee? :D Ali zato škola ne ide...ma jebemu, nema šanse da me krene... i pomirila sam se da ovaj razred trpim još malo ovako kako je... jer ne ide. A sljedeći ću ja bit..uf... the best. Hahahah.. :))) Pa dobro...bit ću bolja nego sad, u svakom slučaju. Sad vas ostavljam, u nadi da ću uspjet večeras obić vaše dragocjene blogove, i ostaviti svoj trag nakon nešto vremena... :D:D Nisam bila baš rječita, ali sljedeći put ste gotovi :)) :* |
10.04.2007., utorak
Tell me it's real.
|
Uhvatilo me neko maštanje... i to nečemu jako otrcanom. Da, da... it's love, again... *blush* Nisam normalna...tko bi na meni rekao da sam romantik u duši? Heh... :) Ma postoji li prava ljubav? Ili su sve te velike ljubavi zapravo samo slučajnosti. Ili su to zapravo samo dvoje ljudi (ili više? :D) koji su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme posve slučajno. Postoji li sudbina? Ima li svatko 'svoju drugu polovicu' ? To su pitanja koja mi uvijek prolaze glavom. Ja vjerujem u sudbinu. Jesam i gotovo. Vjerujem da se stvari događaju sa razlogom. Jer tako treba biti.  Stvar je u tome da ja uvijek, recimo, ismijavam taj pojam true love. Nekako mi zvuči prenevjerojatno. Ali u sebi maštam o tome. U sebi se mislim hoće li se to meni ikad dogodit? Onaj ''klik'' kad sretneš pravu osobu? Ili je to puka fantazija? Možda i je. Call me a fool. :D I znate ono na serijama, filmovima i ostalim maštarijama, kad se dvoje glumaca ljubi/drpa/sexa i sl. ? E pa to mi(najčešće) tako dobro izgleda (još kad je u pozadini odgovarajuća muzika...ah.. :D)... dok je u stvarnosti to uvijek bilo nekako surovo, neprirodno.... ne znam. Nije bilo TO. Ma ne, nemojte krivo shvatit. Mlada sam ja. I ne želim se prerano vezat za nekoga. Stvarno ne želim. Ali ponekad te maštanja znaju odvest dalje od uvjerenja kojih se ''čvrsto držiš''. Mislim da su ta uvjerenja, u ovim godinama, samo temelji. Koje se treba nadograditi, i u koje treba ulagati da bi postali nešto više. Ali dobro. Otišli smo predaleko. Ili ja samo imam takav osjećaj? :D Ali želim onaj osjećaj prirodnosti kad si s nekim. Da mogu bit JA. Bez dodatnih efekata. Želim spoznaju da imam rame za plakanje kod nekog, utjehu u bilo kojem trenutku. Želim pričati s nekim cijelu večer, bez da se trudim naći temu. Želim spontanost. I ne želim rutinu. Ne želim se viđat s nekim, jer to tako treba bit. Želim to željeti. Želim i nepredvidivost. I to jako. Želim da me prođu trnci kad me zagrli. Da osjetim nešto, a da to ne bude osjećaj obaveze. Eh da, želim i strast. (u to spada i maštovitost. Da.) Želim se svađat s nekim. Onako, iz petnih žila. I onako, opalit ga pleskom. A poslije toga? Želim ispričavanje, želim da me onako povuče za ruku i poljubi (to sam u filmu vidila. Nisam ja toliko maštovita. Heh.:D) I da, želim se naguravat s njim nasred ulice, i skakat, i ludirat. Dovoljno toliko da nas čudno gledaju. To želim. Baš baš. Tražim li puno? :D Ali ne. Nisam ja tužna ili depresivna pa sve ovo pišem (da se ne bi dogodio nesporazum.:]) Nego eto. Piše mi se. I šta mi možete? :))) I sretna sam zbog nečeg. Nadam se da će se ta sreća povećat. Imam neki osjećaj. Ah, tko zna... možda ON ispuni barem pola ovih mojih želja... to bi već bio napredak. :) Valjda zato što je puno stvari protiv nas. (iako taj pojam ''mi'' još uvijek ne postoji. nevermind :D) Since the moment I spotted you I'd walk around with little wings on my shoes My stomach's filled with the butterflies, and it's alright Bouncin' round from cloud to cloud I got the feeling like I'm never gonna come down If I said I didn't like it then you'd know I lie... Uglavnom, idem vam sutra (dakle, srijeda) u metropolu. Da, da. Idem. ;)))))) Još samo to da obavim (i još jednu sitnicu u subotu--drž'te fige) i moći ću reći da su praznici bili izvanredni. I to ČAK bez pretjerivanja. Idem u krpe. A dan će mi proći u spremanju za Zagreb. Ah...can't wait. :] :** |
07.04.2007., subota
Days go by.
[nau plejing: Amber Pacific: Always you] Evo javljam se između svog ovog kašljanja, kihanja, šmrkanja... pa eto. Da znate da sam bolesna. Ali idem vani. :] Toliko bolesna, da propustim izlazak, ipak nisam. Praznici su, a to znači da doma sigurno ne namjeravam bit. No way. Nadam se da ste primjetili new design. :))) Dakle, sve zahvale, primjedbe, komplimenti na ovu adresu Andreich ^^ Honey, hvala do neba. :] Napokon pauza od škole. Jedva dočekah i to. Ali brzo ide ovo vrijeme.... to mi jedino malo smeta. Volila bi malo duže uživat... ali eto. Bolje išta nego ništa. Čekam ja sljedeći tjedan. Cuz, Zagreb, here I come :D Hvala Bogu da sunce sija punom parom. Još bi mi samo falilo da je oblačno. Dovoljno je što sam se razbolila. :( Grad je pun. Studenti se vratili.. Hihi... If u know what I mean... :D:D Ma volim ja svoj mali gradić. Iako je pun tračeva, i svatko svakoga zna... znam da će mi nedostajat kad odem... Iako ga zimi proklinjem, jer budu maksimalno dva čovjeka (ja i Ivona) i neki zalutali pas, na ulici :D Svejedno. Volim ga. Ovo more, plažu, rivu, Biokovo, poluotočiće na kojima je ostalo puno uspomena. I to govorim bez pretjerivanja... :) Ne može ništa to zamijeniti. Čak ni metropola. Iako jedva čekam u Zagreb... stvarno jesam. Ali nekako realno gledajući, znam da ću jedva čekat opet doći ovdje... jer moju Makarsku neće ništa zamijeniti. Sigurno. Bez obzira na to što je nekad prezirem. :D To je samo nekad. :D Ah. Uhvatila me melankolija. A još nisam nigdje otišla. :D Silly me. :D Odlučila sam da u ovom postu ne spominjem muške. Ne i točka. (osim sad. ali ovo je samo obavijest.:D) Jer će mi sigurno glava puknut. :) Još se moj dragi brat vratio. I stvarno sam bila happy, jer mrzim bit jedinica. A sve češće se tako osjećam, jer ne živi tu. Ali, povlačim to. Koja pilana od čovjeka, to nije normalno.. Ma volim ja njega, ali.... :) On je jedno neiživljeno dijete. Što je nekad skroz simpatično. Ali naglašavam NEKAD. Ovo sam iskoristila priliku da napišem post dok je on vani. Jer inače ne mogu. No dobro, zanemarimo taj mali problem. Praznici su. Uživancija. A ja pišem o bratovom mučenju. E ne. :) Sad slijedi oporavljanje do večeras. Drž'te mi fige. Moram van, moram van, moram van :)) :* P.S. Sretan Uskrs :)))) |
